Dirljiva priča Nade Ugarković iz Kosinja: Imam još 11-ero braće i sestara, nismo imali mnogo, ali majka nam je ostavila u nasljedstvo nešto drugo…

Postoje priče koje ne osvajaju raskoši, bogatstvom ili velikim životnim uspjesima. Osvajaju jednostavnošću, ljubavlju i vjerom. I ljudima koji su, iako nisu imali gotovo ništa, svojoj su djeci ostavili ono što vrijedi više od svake imovine.

Jedna takva priča dolazi iz Like, a ispričala nam ju je žena o kojoj smo posljednjih dana također pisali kroz predivnu vijest o svećeniku Peri Jurčeviću iz Kosinja. Nada Ugarković, koja danas živi u Švicarskoj, odrasla je u Kosinjskom Bakovcu u obitelji s dvanaestero djece. U skromnoj kući, bez materijalnog obilja, ali okružena ljubavlju roditelja, zajedništvom i vjerom, naučila je što je u životu doista važno. Danas je odlučila podijeliti svoje svjedočanstvo u znak zahvalnosti Bogu, svojim roditeljima i svemu što su joj ostavili kao najveću životnu baštinu.

S posebnom ljubavlju govori o svojoj pokojnoj majci Milki, ženi čija je snaga obilježila cijelu obitelj i čije riječi, desetljećima kasnije, i dalje žive u srcima njezine djece.

“Od srca želim podijeliti svoju životnu priču, ponajprije kao zahvalu dragome Bogu za dar života, za moju obitelj i za moju pokojnu majku i oca.”

Prisjećajući se djetinjstva, vraća se u Kosinjski Bakovac, gdje je odrastala u brojnoj obitelji koja je, unatoč siromaštvu, živjela ispunjena radošću.

“Rođena sam u Gospiću, svoje djetinjstvo sam provela u Kosinjskom Bakovcu, u obitelji s dvanaestero djece, sedam sestara i četiri brata, uz mene. Odrastali smo u vrlo skromnim i teškim uvjetima. Naša kućica bila je malena. U jednoj prostoriji bila je kuhinja, blagovaonica i mjesto za spavanje, a u drugoj sobi nalazila su se tri kreveta na kojima nas je spavalo ponekada i dvadesetak. Kada bi nam dolazili rođaci, svi bismo se nekako smjestili, jedni uz druge, poput sardina. Danas se toga sjećam s osmijehom, jer unatoč siromaštvu nikada nam nije nedostajalo ono najvažnije ljubav i radost.”

Njihov dom bio je otvoren svima, a veselje nije ovisilo o tome koliko su imali.

“Svi iz sela su rado dolazili k nama, jer je kod nas uvijek bilo veselo i nešto se zanimljivo događalo. Nismo imali mnogo odjeće, nismo imali novca ni materijalnog obilja, ali imali smo majčinu i očevu ljubav, zajedništvo i vjeru u Boga. To je bilo naše najveće bogatstvo. Upravo nas je ta ljubav nosila kroz sve životne kušnje.”

Obitelj nije bila pošteđena ni teških trenutaka. Njihov otac cijeli se život borio s alkoholizmom, što je ostavilo duboke rane, ali i donijelo jednu od najvećih životnih lekcija, oprost.

“Naš pokojni otac bio je dobar čovjek, ali se cijeli život borio s alkoholizmom. To je nama i našoj majci donijelo mnogo boli i križeva koje je tiho nosila. Danas na njega ne gledamo s osudom. Vjerujemo da je i on nosio svoje terete koje nije znao drugačije svladati. Zato smo mu oprostili. Naša nas je majka Milka učila da je oprost put do mira i da se čovjeka uvijek treba gledati očima ljubavi, onako kako Isus gleda na svakoga od nas, jer svi smo mi djeca Božja.”

Za Nadu je majka bila primjer nesebične ljubavi i požrtvovnosti.

“Naša majka bila je žena nevjerojatne snage. Davala je cijelu sebe za svoju djecu. Nikada nije mislila na sebe, nego na to da nama bude bolje. Učila nas je da budemo pošteni, skromni, ponizni, da pomažemo drugima i da nikada ne zaboravimo zahvaliti Bogu za ono što imamo.”

Posebno dirljivo opisuje majčinu mudrost, iako nije imala priliku steći obrazovanje.

“Mama je bila nepismena, ali žena pametna i puna mudrosti Božje, bila je sama ljubav do kraja.”

Jedna majčina rečenica ostala je zauvijek urezana u srcima sve djece.

“Djeco moja, nemojte žaliti za onim što ovdje nemamo. Mi gradimo svoju kuću na nebesima. Tamo nas čeka pravo bogatstvo i vječni život. Te su riječi ostale duboko urezane u našim srcima i vode nas kroz život.”

Danas, kada su sva djeca odrasla, najveći dokaz vrijednosti koje im je majka ostavila vidi se u njihovim međusobnim odnosima.

“Danas, kada smo svi odrasli, tek u potpunosti shvaćamo koliki je dar imati veliku obitelj. Nas dvanaestero ostali smo povezani. Među nama nema svađa oko zemlje, imovine ili interesa. Ono što nam je majka usadila u naša srca, to su ljubav, međusobno poštovanje, zajedništvo i vjera, ostalo je naš najveći životni kapital.”

Svoju životnu priču ne dijeli zbog sebe, nego kako bi ohrabrila druge obitelji da se ne boje života i djece.

“Zato danas želim ohrabriti obitelji da se ne boje života i djece. Djeca nisu teret, nego najveći Božji dar. Velika obitelj donosi puno odricanja, ali još više ljubavi, radosti i blagoslova koji se ne mogu kupiti. Ako naša životna priča može barem jednu osobu potaknuti da više cijeni svoju obitelj, da oprosti, da zahvali Bogu ili da s više nade gleda na život, tada je vrijedilo podijeliti ovo svjedočanstvo.”

Na kraju svega ostaje zahvalnost, Bogu, roditeljima i životu koji joj je darovan.

“Od srca zahvaljujem dragome Bogu za život koji mi je darovao, za moju braću i sestre, za svakoga čovjeka kojeg je stavio na moj put, a posebno za moju majku i oca. Vjerujem da ih je Gospodin primio u svoj zagrljaj i pripremio im dom u nebeskoj slavi, jer su cijeli svoj život nesebično darivali drugima.”

A poruku koju želi ostaviti svima sažela je u jednoj rečenici koja možda najbolje opisuje cijelu priču njezine obitelji.

“Neka njihov život ostane trajni podsjetnik da se pravo bogatstvo ne mjeri onime što posjedujemo, nego ljubavlju koju ostavljamo iza sebe.”