Koliko je zapravo zaštićen lički medvjed?

“Zaštićen si kao lički medvjed” — rečenica je koju u Hrvatskoj često koristimo kad želimo reći da je netko potpuno siguran, nedodirljiv i pod jakom zaštitom. No koliko je ta izjava zapravo točna?

Za početak, “lički medvjed” nije posebna vrsta. Riječ je o smeđem medvjedu, Ursus arctos, koji naseljava šumska područja Like, Gorskog kotara i šireg dinarskog prostora. Hrvatska populacija ove vrste smatra se jednom od stabilnijih u Europi, što je rezultat dugogodišnjeg upravljanja i zakonske zaštite.

Zakonska zaštita: strogo zaštićena vrsta

Na papiru, smeđi medvjed u Hrvatskoj uživa najviši stupanj zaštite. Prema Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama smeđi medvjed se nalazi na listi strogo zaštićenih vrsta, a njih štiti Zakon o zaštiti prirode. To znači da je zabranjeno njegovo ubijanje, hvatanje, uznemiravanje, kao i uništavanje njegovog staništa.

Dodatno, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama detaljno propisuje mjere zaštite i obveze države u očuvanju populacije. Izrađen je i Nacionalni plan gospodarenja smeđim medvjedom kao i Akcijski planovi gospodarenja smeđim medvjedom za pojedine godine.

Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj prvi je sveobuhvatni i jedinstveni dokument koji uređuje osnovne odrednice obitavanja medvjeda i gospodarenja medvjedom u Republici Hrvatskoj. Zadatak Akcijskog plana je da jasno istakne i nabroji glavne akcije koje će se provoditi u tekućoj godini, dok su sve akcije detaljno opisane u samom Planu gospodarenja i one se provode trajno i bez posebnog isticanja u godišnjem Akcijskom planu. U tom smislu spomenuta dva dokumenta predstavljaju cjelinu, s time da je Plan gospodarenja više stručni, a Akcijski plan gospodarenja provedbeni dokument.

Smeđi medvjed je strogo zaštićena vrsta i prema Direktivi o staništima koja je obvezna za sve države članice Europske unije pa tako i za Republiku Hrvatsku.

Paradoks u sustavu: i zaštićen i lovna divljač

Međutim, postoji i druga strana. Isti taj medvjed, unatoč statusu strogo zaštićene vrste, istovremeno je i lovna divljač prema Zakon o lovstvu.

“Lov smeđeg medvjeda, mačke divlje i dabra obavlja se na temelju dopuštenja ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode donesenog u skladu s posebnim propisom o zaštiti prirode i akcijskog plana gospodarenja pojedinom vrstom divljači za pojedinu godinu, koji donosi i provodi Ministarstvo na prijedlog nacionalnog povjerenstva za gospodarenje pojedinom divljači.”, piše u Zakonu.

To u praksi znači da je dopušten njegov odstrjel — ali isključivo pod strogo kontroliranim uvjetima. Svake godine država donosi planove gospodarenja koji određuju koliko se jedinki može ukloniti, u kojim područjima i pod kojim okolnostima.

Upravljanje populacijom u praksi

Takav sustav pokušava pomiriti dvije suprotne potrebe: očuvanje stabilne populacije medvjeda i smanjenje konflikata s ljudima, osobito u ruralnim područjima gdje medvjedi mogu nanositi štetu ili predstavljati opasnost.

Zbog toga se, primjerice, problematični jedinci koji se približavaju naseljima, uz dopuštenja nadležnih i u okviru zakonskih odredbi, mogu ukloniti, dok se ostatak populacije sustavno prati i štiti.

Koliko je zapravo “zaštićen”?

Zato izreka o “zaštićenom ličkom medvjedu” nije sasvim pogrešna — ali nije ni potpuno točna. Medvjed u Hrvatskoj doista jest zaštićen, ali ne apsolutno. Njegova zaštita postoji unutar jasno definiranih granica, koje uključuju i mogućnost njegove kontrole, pa čak i odstrjela.

Drugim riječima, čak i lički medvjed nije nedodirljiv…