Kad je Otočac živio s Gackom: „Grad na vodi“ u sjećanjima

Kako je Otočac nekada izgledao! Bio je veliko središte, bilo je čudo naroda sa svih strana, nisi se mogao kretati gradom od ljudi.

A tek Gacka!!! Dok je postojao stari tok Gacke, ne možete ni zamisliti kako je Otočac izgledao! Kako je to bilo prekrasno, ja vam ne mogu opisati!

Voda se razlijevala u puno manjih rukavaca koji su tekli na Poljica, u Šumećicu, Forticu, Dubravu. Bilo je puno ponora, jezeraca, potočića… Preko zime bi se sve uvalice napunjene vodom pretvorile u zaleđene bare. A prije su zime bile jake, prave ciče zime, od sv. Kate do sv. Josipa. Djeca se klizaj, a odrasli su sjekli led i kirijaši prevozili dalje.

Ljeti smo se kupali svuda u Gacki, bilo je najzgodnije gdje je bilo pliće i toplije, kuda se voda razlijevala u prirodne bazene, a posvuda se razlijevala. Ispod bivšeg Oteksa u Donjem gradu bila je Jama, okruglo jezerce, zapravo ponor. Mi koji smo živjeli blizu, tamo smo se kupali. Potok je dolazio iz Gacke kod kamenog mosta i tekao livadom do bivšeg Oteksa, taj smo potok zvali Jaz. Na taj su potok Fortica i cijeli grad dolazili po vodu. Voda je bila čista. Na kraju potoka vodopad je pokretao mlin, Paulica Rukavina bila je vlasnica te mlinice. Ispod mlinice u potoku bili su rakovi. Toliko je voda bila čista. Tako je bilo do prije 60 godina.

A odmah dolje kod Stanićeve kuće voda je ponirala i pravila to jezerce, Jamu, u kojem smo se kupali. Tamo su svi gonili blago napajati. Ta bi voda već u maju postala stajaćica i kad smo išli iz škole, odmah smo stali na kupanje, jedva dočekaj, budi nas 20, 30 kupača. Iznad Jame bio je jedan panj podesan za skakanje i ronjenje. Znao je tu i tamo nekog dohvatiti vir, bilo je i da su se neki skoro utopili. I mene je jednom u Gacki dohvatio vir, mogu vam reći da sam se jedva izvukao. A voda koja je ponirala u Jami, izlazila je van u Kosmačevu jezeru (ili Kosmačjem, kako ga narod zove).

Tamo je u blizini „generalova kuća“, najstarija kuća u Otočcu. U prizemlju je kameni zid debljine 2 metra, a na katu je zid od pletera punjenog blatom. Oduvijek se govorilo da je kuća jako stara. To je bila kuća austrijskog generala Matasića, rodom iz Sinca. Sva zemlja od pivovare do Oteksa bila je generalova. Sve je tamo bilo generalovo, i bara i potok i zemlja. Radnici su mu održavali voćke u voćnjaku. General bi išao od svoje kuće lađom i obilazio voćnjak, sve je bilo povezano vodom. Tu zemlju prodao je kasnije kao gradilišta, odnosno njegove su kćeri prodale. Još je jedna kuća u blizini, uz pivovaru, kuća Marije Ostović, sad je ruševina. Ona je bila generalova rodbina. Nakon što je Marija umrla, sve je oronulo. To je nekada bila lijepo uređena kuća, još kako, i sad je vjerojatno unutra veliki zidani šparket od cigle.

Prema Poljicima Gacka se razlijevala u rukavce, glavni je išao uz sadašnju cestu kroz Donji grad, točnije ispod ceste jer je cesta bila viša, i iza DIP-a. Odvajala se u više ponora sa strane, a na jednom potočiću, tamo gdje je sada ona kuća preko puta bivšeg DIP-a, bila je mlinica. Vlasnik je bio Jovo Naprta. Voda je tekla do njegove mlinice i padala u ponor, taj je vodopad pokretao mlinicu. I sad je iza te kuće veliki kamen ispod kojeg je voda ponirala u ponor. I ta je voda isto izlazila u Kosmačevo jezero. Nekad je Kosmačevo jezero dugo držalo vodu jer se napajalo izravno iz otočkih ponora. Ljudi su tamo imali zemlju u jezeru, ali do polovice ljeta nije se moglo kositi dok se voda ne povuče.

A tamo dalje prema Starom Selu veliki je ponor Bikina jama. U taj je ponor bacana boja i izašla je za nekoliko dana u Žrnovnici kod Novog Vinodolskog.

Tako je to bilo dok je bila Gacka, dok je bilo puno vode i dok je Otočac bio okružen vodom i na vodi. Lijepe uspomene koje danas zvuče bajkovito nestvarno.

Kazivač: Milan Gomerčić Šoleta / Izvor: Kulturna udruga za baštinu i stvaralaštvo Baštinica

Sadržaj je nastao u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom – Županijskom komorom Otočac.