Je li Gračac u Lici ili ne? Razjasnili smo vječnu dilemu!

Rasprave o tome što zapravo jest Lika, a što nije, često se razviju upravo među našim čitateljima – posebno kada je riječ o mjestima poput Gračaca, za koje jedni tvrde da pripadaju Lici, dok drugi to osporavaju. Slične nedoumice pojavljuju se i za niz drugih mjesta, što pokazuje koliko je pitanje granica Like i danas aktualno i otvoreno.

No pitanje granica Like nije samo geografsko, nego i identitetsko. Ono ovisi o tome promatramo li Liku kroz povijesne župe, administrativne jedinice, prirodne cjeline ili pak kroz osjećaj pripadnosti ljudi koji u tim krajevima žive. Upravo zbog toga isti prostor u različitim razdobljima i iz različitih perspektiva može biti i Lika – i ne-Lika, što dodatno produbljuje rasprave koje se i danas vode.

Kako bismo dobili stručan i povijesno utemeljen odgovor na ovo pitanje, obratili smo se ravnatelju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, prof. dr. sc. Željku Holjevcu, koji je ujedno i porijeklom iz Like. U nastavku donosimo njegovo detaljno objašnjenje koje rasvjetljava povijesni razvoj i suvremeno poimanje Like.

Uživajte u tekstu koji donosi povijesni pregled cijele regije i rješava staru ličku dilemu:

Što (ni)je Lika?

Prvi povijesni zapisi o Lici, Gackoj i Krbavi

U često citiranom starom djelu O upravljanju carstvom bizantskoga cara i pisca Konstantina VII. Porfirogeneta, suvremenika prvoga hrvatskoga kralja Tomislava i njegovih nasljednika, sredinom 10. stoljeća spominju se prvi put Lika, Gacka i Krbava kao župe. Pritom treba imati na umu da je franački kroničar Einhard u svojim Analima Franačkoga kraljevstva još 818. spomenuo Bornu kao „kneza Gačana“. Pretpostavlja se da je prvo sjedište kneza Borne bilo u Prozoru kraj današnjeg Otočca, gdje se u starom vijeku nalazilo značajno japodsko i rimsko uporište. Kad je poduzetni „knez Gačana“ protegnuo svoju vlast na Dalmaciju između Zrmanje i Cetine, a zatim i na Liburniju (današnji Vinodol i pojas do Raše), sjedište je preneseno vjerojatno u Bribir kraj Skradina, gdje se u antičko doba razvilo naselje Varvaria.

Lika, Gacka i Krbava kao zajednica pod banom

Lika, Gacka i Krbava, koje je oko 950. spomenuo Porfirogenet, bile su područne zajednice ljudi s jezgrama oko rijeka Gacke i Like s jedne i prirodne uzvisine (današnje Udbine) koja dominira Krbavskim poljem s druge strane. Porfirogenet piše da su te tri župe bile pod zajedničkom upravom bana kao suvladara hrvatskih kraljeva iz narodne dinastije Trpimirovića. To što su Lika, Gacka i Krbava u to vrijeme bile pod zajedničkom upravom bana govori da su one, iako odvojene jedna od druge i međusobno ravnopravne, bile istodobno povezane osobom bana u zajednicu koja se kao cjelina razlikovala od ostalih hrvatskih župa koje Porfirogenet u svojem djelu također nabraja.

Razvoj županija u srednjem vijeku

Tri gorske župe – Lika, Gacka i Krbava – kao područne zajednice krvnih rodova izrasle su u doba ugarsko-hrvatskih kraljeva iz dinastije Arpadovića i Anžuvinaca u županije kao čvršće ustrojene teritorijalne jedinice koje su se sastojale od pomiješanih rodova. Izdvajanjem iz njihova sastava ili oblikovanjem na njihovim rubovima nastalo je tijekom srednjega vijeka na prostoru između Une i Jadrana još nekoliko županija: Brinjska, Bužane (Kosinjska dolina i prostor do Otešice), Hotučka (Gračac), Lapačka, Nebljuška, Odorjanska (Zvonigrad u dolini Zrmanje), Podgorska i Unska (Srb i izvor Une). Lička, Gacka i Krbavska županija postojale su i dalje, ali više nisu bile jedine s obzirom da se uz krčke knezove Frankopane i krbavske knezove Kurjakoviće kao vodeće velikaše između Une i Velebita u srednjem vijeku susreću još neki utjecajni plemeniti rodovi kao što su bili Gusići, Lapčani, Mogorovići, Stupići i dr.

Osmansko osvajanje i Vojna krajina

Većinu srednjovjekovnih županija između Une i Jadrana tijekom 1527. i u prvoj polovici 1528. zauzeli su Turci Osmanlije. Pod hrvatskim nadzorom ostala je jedino Gacka s Brinjskim krajem, a uz nju još i Podgorje. Zbog obrane je ustrojena Otočka kapetanija na području Gacke, dok su Brinje i Podgorje pridruženi Senjskoj velikoj kapetaniji. Obje kapetanije tvorile su Primorsku krajinu sa središtem u Senju, a ona je bila dio Karlovačkog generalata u sastavu Vojne krajine u hrvatskim i ostalim habsburškim zemljama duž nemirne granice s Osmanskim Carstvom.

Istodobno su krajevi pod turskom vlašću pripadali Krčko-ličkom sandžaku kao dijelu Bosanskoga pašaluka. Osmanska je vlast potrajala oko 160 godina pa se ustalilo da se Lika i Krbava pribrajaju „Turskoj Hrvatskoj“, dok su Otočac, Brinje i Senj bili glavne utvrde u habsburškoj Primorskoj krajini.

Oslobođenje i vojno-upravni ustroj

Poslije oslobođenja Like i Krbave od osmanske vladavine 1689. pojavila se zamisao o uspostavi Ličko-krbavske županije za oslobođene krajeve, a i pop Marko Mesić pisao je iz Brinja u Senj da misli poći „kerstiti Turke u Liku“. Međutim, zamišljena županija nije zaživjela, jer je svu vlast u oslobođenim krajevima prigrabila Dvorska komora iz Graza i vojska. Umjesto županije strojena je velika kapetanija Lika i Krbava koja je 1712. pripojena Karlovačkom generalatu. Popis zemalja i ljudi u Lici i Krbavi iz 1712. nije obuhvatio Gacku i Brinjski kraj koji su bili u Primorskoj krajini.

Pukovnije i regionalni identitet

Preustrojem Karlovačkog generalata 1746. osnovane su dvije pukovnije: Lička i Otočka. Prva se podudarala s područjem Ličko-krbavske velike kapetanije, a druga s područjem Primorske krajine. Kako bi se obje pukovnije ujednačile po teritorijalnom opsegu, Brinje i Jezerane su 1765. izdvojeni iz Otočke i priključeni Ogulinskoj pukovniji, dok su perušićko i koreničko područje odvojeni od Ličke i uključeni u Otočku pukovniju. Pounje je poslije prestanka osmanske vladavine u tom kraju 1791. podijeljeno između Ličke i Otočke pukovnije. Više od 100 godina „Ličanima“ su se nazivali samo stanovnici Ličke pukovnije sa središtem u Gospiću. Stanovnici susjedne Otočke pukovnije sa središtem u Otočcu nazivali su se „Otočanima“, neovisno o tome jesu li potjecali iz Gacke ili nekog drugog kraja u sastavu te pukovnije koja se protezala od Svetoga Jurja do Zavalja.

Administrativne promjene kroz povijest

Uoči povratka Vojne krajine pod bansku vlast 1881. osnovano je prijelazno Ličko-otočko okružje, a 1886. ustrojena je Ličko-krbavska županija, čime je ostvarena zamisao s kraja 17. stoljeća. Nova je županija obuhvatila sve krajeve od Velike Kapele do izvora Zrmanje i od Une do Jadrana pa se identitet Like i Ličana počeo intenzivnije širiti u tim krajevima, a postupno se protegnuo i na uže zakapelsko zaleđe (pojas od Modruša do Rakovice). Ličko-krbavska županija je u prvoj Jugoslaviji 1924. prestala postojati.

Poslije toga nije bilo jedinice veće od kotara sa središtem na tome prostoru i tek je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941. ustrojena Velika župa Gacka i Lika sa središtem u Gospiću (od 1944. zvala se Velika župa Lika i Gacka). Uz nju je postojala i Velika župa Krbava i Psat sa središtem u Bihaću te Velika župa Vinodol i Podgorje sa središtem u Senju.

Lika u novijoj povijesti i danas

Tri područne jedinice sa središtem u Gospiću za vrijeme druge Jugoslavije – Okrug Lika (1945.-1947.), Kotar Gospić (1955.-1962.) i Zajednica općina Gospić (1974.-1990.) – obuhvaćale su više-manje prostor koji se od 1962. do 1992. dijelio na pet velikih općina (Donji Lapac, Gospić, Gračac, Otočac, Titova Korenica). Iako su se upravne jedinice u socijalizmu obično nazivale po svojim središtima, postupno se ustalila geografska podjela Like, shvaćene u okvirima spomenutih pet općina, na Srednju Liku (Općina Gospić), Južnu Liku (Općina Gračac), Gacku s Brinjskim krajem (Općina Otočac), Krbavu (Općina Titova Korenica) i Ličko Pounje (Općina Donji Lapac).

U suvremenoj Republici Hrvatskoj postoji Ličko-senjska županija sa središtem u Gospiću, no ona se ne podudara u cijelosti s prethodno spomenutim poimanjem Like, npr. obuhvaća Senj i Novalju koji nisu Lika, a ne obuhvaća Gračac koji je Lika ili npr. Ličku Jesenicu s druge strane Kapele.

Što je Lika danas?

Iz svega proizlazi da je Lika u užem smislu naziv za Srednju (ili Središnju) i Južnu Liku, a u širem naziv za prostor kojem pripadaju i krajevi među kojima su i Gacka i Krbava. Tako tri stara naziva – Lika, Gacka i Krbava – postoje i danas kao sastavni dijelovi cjeline za koju se koristi naziv Lika kao zajednički, neovisno o tome što je taj naziv u prošlosti bio tek jedan od spomenuta tri naziva. Usporedi li se to s nacionalnom razinom, može se uočiti da se na sličan način između tri također stara naziva – Hrvatska, Slavonija i Dalmacija – izdvojio naziv Hrvatska koji je uzet kao zajednički za čitavu domovinu, iako u njoj i dalje postoje i Slavonija i Dalmacija i ostale regije i krajevi od kojih se ona sastoji.

Željko Holjevac