INTERVJU„Mogli smo ostati na istarskom asfaltu, ali izabrali smo ličko blato, kišu i snijeg“: Sjećanje istarskog brigadira na Oluju u Lici

Danas, kada se govori o Oluji i oslobađanju Like, prisjećamo se postrojbi koje su godinama branile ovaj prostor. Među njima je bila i 119. brigada Hrvatske vojske, istarska brigada čiji su pripadnici velik dio Domovinskog rata proveli upravo na ličkom bojištu. U Oluji su dobili zadaću slijediti i podupirati Tigrove na glavnom pravcu preko Ličke Jesenice, Saborskog, Plitvičkih jezera i Rakovice prema državnoj granici. No njihova priča u Lici počela je mnogo ranije, još 1992. godine.

O ratnom putu 119. brigade, njezinoj ulozi u Lici i posebno o danima Oluje razgovarali smo s brigadirom Davorom Gregorovićem, tadašnjim pomoćnikom zapovjednika 119. brigade HV za informativno-psihološku djelatnost i sigurnost, a danas dopredsjednikom udruge Klub 119. brigade HV.

Za ovu istarsku brigadu Lika nije bila samo jedno od ratnih područja. U njoj su njezini pripadnici proveli godine, na njezinim položajima dočekali završne operacije i upravo su na ličkom bojištu počeli pripremati ono što će u kolovozu 1995. postati Oluja.

Prvi dolazak u Liku i teško „vatreno krštenje“

119. brigada osnovana je 7. rujna 1991. godine, a njezinu jezgru činili su pripadnici 56. bataljuna ZNG-a i dragovoljci. Kroz ratni put brigade prošlo je oko 6300 građana Istre. Brigada je sudjelovala na različitim hrvatskim bojištima, ali je upravo Lika postala jedno od njezinih najvažnijih područja djelovanja.

Pripadnici brigade na ličkom su se bojištu našli početkom 1992. godine. Zapovjedništvo brigade, pristožerne postrojbe i 1. bojna upućeni su na šire područje Brinja, prema Letincu, gdje su dobili zadaću držanja obrambenih položaja na taktičkom pravcu Glavace – Dabar.

Već prvi dani pokazali su koliko će ličko bojište biti teško

Dana 31. siječnja 1992. pripadnici 3. satnije 1. bojne 119. brigade upali su u zasjedu na šumskom putu koji je povezivao Letinac i Smolčić Uvalu. U toj zasjedi poginuo je 19-godišnji Tomislav Brstil iz Rovinja, pripadnik 119. brigade, zajedno s riječkim vozačem Vladimirom Mikuličićem. Istoga dana u napadu na pripadnike 111. brigade koji su osiguravali izvlačenje hrvatskih civila iz okupiranog Dabra poginuli su Nikola Salopek i zapovjednik satnije Marijan Karlović-Trava.

Bilo je to svojevrsno vatreno krštenje brigade u Lici. Nakon toga pripadnici 119. brigade nastavili su držati položaje, a tijekom 1992. godine njihove su se bojne izmjenjivale na položajima u Drenovom Klancu, Otočcu, Ramljanima i Sincu.

Godinama su poznavali lički teren

Ličko bojište za 119. brigadu nije završilo nakon prvog angažmana. Tijekom 1993. ponovno je angažirana 1. bojna na području Sinca, a početkom 1994. rovinjska 2. pješačka bojna razmještena je na širem području Gospića, s težištem obrane u području Ribnika.

Početkom listopada 1994. brigada samostalno preuzima područje odgovornosti na širem području Gospića, preko Medačkog džepa do padina Velebita. Zapovjedništvo se razmješta u Brušane, a crtu obrane zaposjeda 3. pješačka bojna.

Bili su to iznimno teški uvjeti. Planinski teren, oštra zima, snijeg i improvizirane komunikacije činili su taj angažman jednim od najzahtjevnijih u toj fazi rata. Na pojedine položaje, među kojima su bili Debela Glava i Crni vrh, hrana i ubojna sredstva nosili su se pješke, često kroz duboki snijeg i uz višesatne uspone.

Upravo u Brušanima, dok je brigada bila raspoređena na gospićkom području, započele su i prve ozbiljne stožerne pripreme za Oluju.

Oluja se planirala mjesecima prije prvog napada

Brigadir Davor Gregorović u to je vrijeme bio pomoćnik zapovjednika brigade za informativno-psihološku djelatnost i sigurnost te je kroz stožerni rad sudjelovao u planiranju operacije.

“S obzirom da sam u kontinuitetu od 1992. – 1996. godine obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika 119. brigade HV za informativno-psihološku djelatnost i sigurnost, aktivno sam kroz stožerni rad sudjelovao u operativnom planiranju i provedbi operacije Oluja, koje je u zapovjedništvu brigade započelo stožernom vježbom na zemljovidu i izradom borbeno-planske dokumentacije za izvršenje napadne vojne operacije tijekom studenog 1994. godine, kada smo bili razmješteni u s. Brušane kraj Gospića tijekom angažiranja NOS 3/119. brigade HV na smjeru Lički Ribnik – Medački Džep-padine Velebita (Rizvanuša, Crni Vrh i Debela Glava).”, priča nam.

Pripreme su trajale mjesecima. Časnici zapovjedništva i pješačkih bojni provodili su izviđanja, upoznavali se s planiranim fazama i tempom napada, određivali stožerne točke na zemljištu te razrađivali zadaće podređenim postrojbama.

Za brigadu je pritom veliko značenje imalo iskustvo koje su njezini pripadnici već stekli upravo u Lici.

“S obzirom da smo tijekom Domovinskog rata uglavnom bili angažirani na ličkom bojištu, te da nam je zapovjednik brigade u fazi završnih vojnih operacija bio pukovnik Mirko Vuković rodom iz Plitvica koji je u brigadu došao s dužnosti zapovjednika otočke bojne 9. gbr Vukovi, vrlo dobro smo se snalazili u prostoru.”

„Snage koje slijede i podupiru“ Tigrove

U Oluji je Zborno područje Gospić imalo iznimno važnu zadaću. Trebalo je razbiti obranu 15. ličkog korpusa SVK-a, presjeći srpske snage u širem području Plitvičkih jezera i na crti Kapela Korenička – Tržačka Raštela spojiti se sa snagama 5. korpusa Armije BiH.

U drugoj fazi planirano je oslobađanje cjelokupnog područja Like i izbijanje na državnu granicu s BiH. Glavni napadni smjer vodio je Glibodolom, Ličkom Jesenicom, Saborskim, Rakovicom i Selištem Drežničkim prema državnoj granici.

Na tom glavnom operativno-taktičkom pravcu svoju je zadaću imala i 119. brigada.

“Nadređeno zapovjedništvo ZP Gospić je u operaciji 119. brigadi povjerilo zadaću „snaga koje slijede i podupiru“ združenim djelovanjem s NOS 1. gardijske brigade Tigrovi osloboditi privremeno okupirana područja, na zadanom operativno-taktičkom pravcu, te izbiti na državnu granicu RH, što nam je predstavljalo osobitu čast. U razdoblju do srpnja 1995. časnici zapovjedništva brigade i pješačkih bojni provodili su zapovjedna izviđanja položaja i pozicije uvođenja u borbeni raspored 1. gbr., upoznavanja s planiranim fazama i tempom napada, stožernim točkama na zemljištu i težištu djelovanja te razrade zadaća podređenim pješačkim bojnama i Topničko-raketnom divizionu.”, priča brigadir Gregorović.

Od Ličke Jesenice prema Plitvicama

Nakon početka Oluje pripadnici 119. brigade pratili su i podupirali Tigrove od Ličke Jesenice prema Saborskom, Plitvičkim jezerima i Rakovici.

Brigada je djelovala na pravcu Lička Jasenica – Saborsko – Plitvička jezera – Rakovica – Tržačka Raštela – Ličko Petrovo Selo – državna granica RH s Bosnom i Hercegovinom. Nakon ostvarenja zadanih taktičkih ciljeva preuzela je kontrolu nad područjem Nacionalnog parka Plitvička jezera, s ciljem njegove zaštite i osiguranja državne granice.

Gregorović posebno opisuje napredovanje prema Rakovici i manevar kroz Čorkovu uvalu.

“Tijekom napredovanja manevarskih snaga brigade pratili smo i podupirali Tigrove od Ličke Jesenice gdje je razbijena crta obrane protivnika do Rakovice, gdje je 1. gbr usmjerena preko područja tadašnjeg slunjskog vojnog poligona u bok 21. kordunskog korpusa SVK dovodeći ga u bezizlazan borbeni položaj i predaju 08. kolovoza u Viduševcu kraj Topuskog. Prije ulaska u Rakovicu 1. pješačka bojna ojačana desetinom MB 120 mm iz sastava Topničko-raketnog diviziona provela je obuhvatni manevar i prošla kroz Čorkovu uvalu, prašumu bukve i jele u sjeverozapadnom dijelu NP Plitvice, jer smo u sigurnosno-obavještajnoj prosudbi pretpostavili mogućnost da razbijene skupine neprijatelja u izvlačenju prema BiH ostanu na tom prostoru prikriveni, te da nakon izbijanja na državnu granicu diverzantskim djelovanjima ugroze našu pozadinu i linije komunikacija i opskrbe prema trima pješačkim bojnama raspoređenim na granici.”

Oluju završili bez poginulih, ali s jasnim ciljem

Tijekom VRO Oluja 119. brigada nije imala smrtno stradalih pripadnika. Brigada je, nakon ostvarenja zadanih taktičkih ciljeva, preuzela nadzor nad područjem Plitvičkih jezera i nastavila osiguravati prostor prema državnoj granici.

Za postrojbu koja je u Oluji imala zadaću pratiti i podupirati Tigrove, sudjelovati u napredovanju kroz jedan od ključnih pravaca ličkog bojišta i potom preuzeti kontrolu nad područjem Plitvica, završetak operacije bio je trenutak velikog ponosa.

“Po okončanju operacije bili smo ushićeni i ponosni, prije svega što smo bili dio generacije koja je oslobodila privremeno okupirana područja RH i na taj način zauvijek otklonila mogućnost da Domovinski rat postane oblik dugoročno “zamrznutog konflikta”, donijevši Domovini slobodu i teritorijalnu cjelovitost.”

Od Istre do Like – i natrag

Ratni put 119. brigade najbolje pokazuje koliko su tijekom Domovinskog rata pripadnici hrvatskih postrojbi bili udaljeni od svojih domova. Ljudi iz Istre godinama su dolazili na ličko bojište, držali položaje, prolazili kroz teške zime i dijelili sudbinu stanovništva područja na kojem su bili raspoređeni.

Brigada danas čuva uspomenu na sedam poginulih pripadnika i 38 ranjenih.

A njezin ratni put u Lici ostao je trajno upisan i u prostor. Od prvih položaja kod Brinja, Letinca i Dabra, preko Otočca, Ramljana i Sinca, pa do Gospića, Medačkog džepa, Ličke Jesenice i Plitvičkih jezera, to nije bila kratka epizoda, nego godine života provedene na ličkom bojištu.

Zato i rečenica iz povjesnice brigade posebno snažno opisuje njihov odnos prema Lici: imali su mogućnost ostati na istarskom asfaltu, ali su izabrali ličko blato, kišu i snijeg.

Sjećanje koje i danas traje

Danas ratni put 119. brigade čuva Klub 119. brigade HV. Udruga njeguje sjećanja na poginule i ranjene, obilazi nekadašnja bojišta i sudjeluje u obnovi i izgradnji spomen-obilježja.

“Danas naša udruga veterana “Klub 119. brigade HV” kroz svoju primarnu misiju baštini identitet, tradiciju i ratni put 119. brigade HV kroz ratna sjećanja i uspomene na sedmoricu poginulih i trideset osam ranjenih pripadnika, te odricanja za Domovinu kao jednu od najvećih vrijednosti koju naraštaj sudionika Domovinskog rata ostavlja i prenosi mladim naraštajima u trajni zalog, jer samo oni pojedinci, ljudi i narodi koji pamte, poštuju i vrednuju svoju prošlost, mogu živjeti dostojnu sadašnjost i budućnost. Djelujući na identitetsko-komunikacijskom planu kroz izradu i publikaciju Monografije, obnove i izgradnje spomen obilježja poginulim pripadnicima brigade, te redovitim godišnjim posjetima nekadašnjem ličkom i drugim bojištima iz Domovinskog rata njegujemo izvrsnu suradnju s jedinicama lokalne i područne samouprave, a u Lici; gradovima Otočac i Gospić te Ličko-senjskoj županiji i njihovim čelnicima koji nam pomažu u realizaciji dijela naših programskih aktivnosti. Pored navedenog raduje nas da i naši članovi kad s obiteljima putuju Likom, osjećaju potrebu da se pored naših spomen obilježja zaustave i upale svijeću. To dokazuje da se naši razvojačeni i umirovljeni pripadnici brigade i danas, trideset godina od završetka Domovinskog rata, snažno identificiraju sa svojom ratnom brigadom koja je dala doprinos u obrani Domovine.

Koristim prigodu svim žiteljima Ličko-senjske županije, posebice hrvatskim braniteljima našoj “braći po oružju” čestitati Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, uz naš vojnički pozdrav Domovini vjerni!”

 

 

---

Foto: Ustupljene athivske fotografije monografije "119. brigada HV u Domovinskom ratu 1991. - 1995."