INTERVJU Razgovarali smo s Ličankom koja je pokrenula peticiju za pravedniju cijenu vode

Kao što smo ranije izvijestili, proteklih dana pokrenuta je peticija za pravedniju cijene vode na podrućju naše županije, koju je inicirala Danijela Malnar Vuković iz Jezerca.

Apel ove majke troje djece u samo nekoliko je dana postao glavna tema u Lici, zbog čega smo s njom porazgovarali o razlozima pokretanja peticije, reakcijama na terenu, ciljevima, ali i o njenoj poruci onima koji o cijeni vode odlučuju.

Kako ističe, odluka o pokretanju peticije nije došla preko noći. “Šutjela sam i mirovala cijeli svoj život… Ali kad su mjesecima počeli dolaziti računi za vodu sa stavkama koje mi nisu imale nikakve logike, tu sam stala i odlučila napraviti prvi korak. Počela sam uspoređivati svoje račune s onima od susjeda i tek tada sam vidjela kolike su to zapravo nepravilnosti. Tada sam prelomila – dosta je, neću više šutjeti.”

Veliku ulogu u toj odluci imala je i svakodnevica i činjenica da je majka troje djece.

“To je bila najveća motivacija. Kao mama troje djece gledam svaki euro i znam što znači kad te udari račun za nešto što bi trebalo biti osnovno. Jednostavno, proradi u tebi ono – neću više samo gledati, nego ću nešto i napraviti.”

Problemi, kaže, nisu jednostavni niti jedinstveni. Problem je sve zajedno – visoke cijene, čudne procjene, ali i sustav koji očito ne funkcionira kako treba. Tu su i cijevi, odvodnja, pročišćavanje, način obračuna i očitavanja, pa i sami vodomjeri. Sve to zajedno stvara nepovjerenje kod ljudi.

Zbog toga je odlučila da peticija mora imati “stvarnu težinu”, pa ju ne prikuplja online. “Online je danas više marketing, a ja sam htjela nešto stvarno i konkretno. Od vrata do vrata mi je nekako “poštenije” i pravno sigurnije – znam kome sam došla, ljudi znaju zašto potpisuju, i tu peticiju mogu osobno odnijeti institucijama. Valjda sam malo stara škola.”

Reakcije na terenu, kaže, nadmašile su očekivanja, i po podršci, ali i po težini priča koje čuje.

“Reakcije su jake, iskrene i često potresne. Ljudi otvaraju vrata, pričaju, dijele svoje probleme i daju veliku podršku. Ali ima i jako puno onih koji upravo zbog ovakvih nepravdi žele napustiti državu, a mladi se ne mogu osamostaliti jer im osnovni režijski troškovi pojedu cijelu perspektivu.”

Jedan primjer posebno ju je pogodio.

“Evo vam primjer iz Vrhovina: baka rođena 1934. godine, s mirovinom od 417 eura, dobila je račun od 145 eura zbog pogrešne procjene od 45 kubika. Žena ne zna napisati prigovor, a od straha pred ovrhom platit će taj račun iako je to vodi u glad. Što njoj znači “pretplata” u budućnosti ako danas nema za kruh? To čovjeka baš pogodi kad čuje uživo. Procjena nije samo tehnička stvar nego opasna praksa koja ugrožava najranjivije građane”

Unatoč tome, odaziv građana daje joj dodatnu snagu. “Odaziv je bio iznad svih očekivanja. Ali očito je da su ljudi spremni kad se ujedine – kao što i Lika zna kad treba stati zajedno.”

Naglašava kako inicijativa nema političku pozadinu, iako priznaje da to nije lako. “Nije lako, teško je… Ali je moguće ako si iskren i radiš sa srcem. Ja stalno ponavljam – ovo nije politika, ovo je život. Voda nije ni lijeva ni desna, voda je osnovno pravo.”

Kada je riječ o ciljevima, ističe da se ne radi samo o cijeni, već o pravednosti sustava.

“Teško je govoriti o točnom iznosu u euro, ali pravedna cijena je ona koja je usklađena s hrvatskim prosjekom i standardom života u Lici. Nedopustivo je da Ličko-senjska županija, koja leži na vodi i bogata je izvorima, ima najskuplju vodu u državi. Pravedno bi bilo da naši računi ne budu drastično viši od onih u drugim dijelovima Hrvatske, pogotovo jer je sustav ovdje pun gubitaka i loših procjena.”

Dodaje kako građani žele transparentnost i realan obračun.

“Cilj je da plaćamo realnu potrošnju, a ne da se preko naših leđa krpaju rupe u poslovanju i dotrajala mreža. Želimo sustav u kojem baka s 400 eura mirovine ne mora birati između kruha i računa za vodu. Često se zaboravlja da mi ovdje nemamo svi apartmane, 80% stanovništva su obični ljudi koji žive od prosječnih ili minimalnih plaća i mirovina.”

Na kraju, poruka je jasna i izravna. “Poručila bih institucijama da čuju građane. Jer bez građana nema ni države. Ovo nije napad – ovo je vapaj da se osnovne stvari dovedu u red i da se prestane preko leđa najsiromašnijih i mladih obitelji krpati sustav.”

A cilj peticije, kaže, nije samo formalnost. “Moj cilj je prikupiti što više potpisa – da glas bude jasan, glasan i da se ne može ignorirati kad peticiju predamo institucijama.”, zaključila je. Kada se radi o valjanosti peticije, navela je kako je potreban postotak definiran u aktima svake općine o čemu se informirala kako bi osigurala njenu zakonitost.