INTERVJU Bivši hrvatski rukometni golman Ivan Pešić otvorio restoran u rodnom Senju, javio nam se iz Francuske uoči zadnjih utakmica sezone

Dok je osvajao rukometne terene u Bjelorusiji, Njemačkoj i Francuskoj, Ivan Pešić (37) nikad nije skrivao kako mu je najveća pobjeda povratak kući. Upravo zato Senj je u petak dobio novo mjesto za druženje i okupljanje s potpisom svog poznatog sugrađanina – restoran Maronera, koji će, uz bogatu i vrhunsku gastronomsku ponudu, donijeti i specijalitete kakvi dosad nisu bili dostupni u gradu. Omiljen među Senjanima zbog svoje jednostavnosti i privrženosti rodnom kraju, Pešić još jednom potvrđuje da mu je, bez obzira na sportske uspjehe i život u inozemstvu, srce uvijek u Senju.

Ovaj proslavljeni golman hrvatske rukometne reprezentacije javio nam se iz Francuske. Pešić, naime, završava četvrtu sezonu u Nantesu, kojeg očekuju još dvije utakmice prije kraja prvenstva. Zadnjih mjeseci Pešić je, pored svakodnevnih treninga i učestalih utakmica, balansirao i birokratske obveze povezane s pokretanjem ugostiteljskog objekta.

„Bilo je izazovno sve to odrađivati na daljinu, ali uspjeli smo organizirati otvorenje taman kako smo planirali. Puno su pomogli brat i mama, koji su bili operativci na terenu, i evo, sve je spremno“, rekao nam je Ivan u telefonskom razgovoru.

Pešić u Senj stiže u lipnju

Restoran je uređen u duhu tradicionalne konobe i nalazi se u samo centru grada, unutar senjskih zidina. Može primiti oko 70 gostiju, a već se u petak, u prvim satima rada, okupilo desetke Senjana i turista koji su uživali u raznim delicijama. Nažalost, Ivan je morao propustiti samo otvorenje zbog sportskih obveza, ali u Hrvatsku stiže u drugom tjednu lipnja, te će otad i osobno moći ugošćavati prijatelje i obožavatelje. S obzirom da je ugostiteljstvo obiteljski posao još od njegova ranog djetinjstva, ne iznenađuje da je to put kojeg je i sam odabrao.

„Mama, ujak, bratić, svi se već desetljećima bave ugostiteljstvom u Senju, pa je i meni ta grana gospodarstva vrlo bliska“, govori nam.

Konoba donosi prve napolitanske pizze u grad

Gastronomska ponuda restorana prilično je široka, ali Pešić je inzistirao da to niti u jednom segmentu ne dovode u pitanje kvalitetu.

„Da, odlučio sam u ponudu uvrstiti napolitanske pizze, kakve Senj dosad nije imao, vrhunski roštilj i mediteransku kuhinju s pomno osmišljenim ribljim specijalitetima. Ta odluka vodila je tome da sam se proteklih mjeseci uvjerio koliko je muke potrebno da pronađeš kvalitetne kuhare za svaku od tih gastronomskih niša. No, to je bilo nešto što od početka nisam htio dovoditi u pitanje – preduvjet su bile kvalitetne namirnice, vrhunska postava i bogata, ali probrana ponuda pića. Tu su velik izbor vina i šampanjaca, kao i premium viskiji, a rekao bih da konačno u Senj donosimo i široku paletu pivske ponude iz Hrvatske, Španjolske i Njemačke“, objašnjava nam Pešić svoj projekt, koji je spoj tradicije i modernih okusa.

Bilo mu je važno da konoba odiše primorskom kuhinjom, nalik onoj koja se jede u senjskim domovima. Pešić je u Senju proveo djetinjstvo. Prve rukometne obrane upisao je igrajući za gradski klub. Uslijedili su Zamet i Zagreb, a nakon toga i prvi angažmani u inozemstvu, od Veszprema i Maribora, preko Meškov Bresta i Stuttgarta do Nantesa. Pored toga upisao je više od 70 nastupa za hrvatsku reprezentaciju.

Još nekoliko godina profesionalne karijere, pa povratak kući

Pešić nam je potvrdio kako je potpisao ugovor s trenutnim klubom i za iduću sezonu, a nada se da će, ako ga zdravlje posluži, braniti vrata Nantesa još dvije do tri godine nakon toga. Potom bi završio profesionalnu karijeru. No, teško mu je zamisliti da bi to bio i njegov potpuni oproštaj od rukometa.

„Prošlogodišnji oproštaj od reprezentacije nakon medalje na Europskom prvenstvu bio mi je logičan slijed, vrijeme je za mlađe kolege, ali da je to bila teška i bolna odluka u nekom segmentu – itekako jest. Rukomet je moj život i ne mogu zamisliti da će ikad prestati biti tako. Slijedom toga, nadam se i vjerujem da ću po povratku u Hrvatsku nastaviti, samo iz neke druge perspektive. Senj je bio i ostao rukometni grad. Djevojčice i dječaci danas, kao ja i moja ekipa nekad, opet žive ovaj sport u našem gradu. Ne mogu vam opisati koliko mene to veseli“, zadovoljno ističe Ivan.

Posebno je ponosan što njegov sin Maro i kći Nera, po kojima je restoran i nazvan Maronera, ne ispuštaju rukometnu loptu iz ruke, a najdraže im je, poput tate, stati na gol.