Emotivni obredi Velikog petka u Gospiću: Vjernici u tišini pred Kristovim grobom

U katedrali Katedrala Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću obrede Velikog petka predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, u zajedništvu sa svećenicima biskupije i karmelićaninom o. Bernardinom Viszmegom.

Obredi su započeli u tišini, prostracijom pred oltarom, nakon čega je uslijedila Služba riječi. Nakon navještaja čitanja, svečano je pjevana Muka Gospodina našega Isusa Krista, koja vjernike uvodi u otajstvo njegove patnje i smrti.

Homilija o značenju križa

Nakon Muke, homiliju je održao vlč. Vitomir Glavaš, koji je snažno progovorio o značenju križa u životu vjernika, povezujući Kristovu muku s iskustvom današnjeg čovjeka.

„Ako razmišljamo o patnjama križa, one su nam teško shvatljive bez dubokog promišljanja o osjećajima koje je proživljavao Krist – u trenutku Judine izdaje, Petrova zatajenja i pred masom koja je vikala: ‘Raspni ga, raspni!’“, istaknuo je propovjednik.

Poruka o „bezličnoj masi“

Posebno je naglasio kako se ta „bezlična masa“ nije zadržala samo u povijesti, nego je prisutna i danas: „Ta masa, od Kristovih vremena pa do danas, ostala je nepromijenjena – ne zadovoljava se samo jednom žrtvom, nego uvijek iznova traži nove, u kojima će ponovno ‘razapeti’ Krista.“

Govoreći o dubini otajstva križa, vlč. Glavaš podsjetio je da križ nije tek simbol, nego stvarnost: „Isusov križ je krvava stvarnost i smrtna žrtva – čin božanskog sebedarja i ljubavi za spasenje svih ljudi.“ Upravo zato, naglasio je, križ postaje i osobni put svakoga vjernika: „Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.“

Osobni križ i nada uskrsnuća

U nastavku homilije istaknuo je kako svaki čovjek nosi svoj životni križ: „Taj naš životni križ ima svoje lice i naličje, svoju težinu, svoju bol i svoje rane.“ No upravo u vjeri taj križ dobiva smisao, jer ga vjernik nosi „s pouzdanjem i nadom koja križ uvijek povezuje s uskrsnućem“.

Nakon homilije uslijedila je sveopća molitva, zatim klanjanje križu kao središnji čin obreda, tijekom kojega su vjernici pristupali i iskazivali štovanje Kristovu križu. Potom je podijeljena sveta pričest.

Po završetku obreda dio vjernika razišao se u tišini, dok su drugi ostali u molitvi pred Kristovim grobom.