INTERVJU Željka Šikić: Djeca s poteškoćama u razvoju mogu sve, samo im moramo pružiti priliku

Povodom Svjetskog dana osoba s Down sindromom razgovarali smo sa Željkom Šikić, predsjednicom Udruge Pčelice Gospić, o iskustvima rada s djecom s teškoćama, izazovima roditelja, ali i velikim mogućnostima koje osobe s Down sindromom imaju uz odgovarajuću podršku.

Već godinama, vrata gospićke Udruge Pčelice otvorena su svima kojima je potrebna podrška, a trenutno okupljaju 33 obitelji djece s teškoćama u razvoju, djece različitih vrsta teškoća jer, kako ističe, Ličko-senjska županija je velika te trenutno ne postoje druge udruge koje bi se posvetile određenoj teškoći.

“Broj naših članova stalno raste jer se nismo ograničili ni na vrstu teškoće ni na dob, tako da svako dijete i obitelj kojima treba podrška mogu pristupiti našoj udruzi.”, otkriva nam na početku razgovora Željka Šikić, predsjednica Udruge Pčelice i dodaje i kako im se u posljednje vrijeme javlja sve više obitelji. K njima dolaze djeca različite dobi pri čemu prevladava autizam te su potrebe na razini županije trenutno velike.

“Kuhanje je njezina ljubav – samo joj treba prilika”

Ipak, razgovor smo vodili povodom Svjetskog dana osoba s Down sindromom, pa gospođa Željka posebno emotivno govori upravo o djevojci koja je dio njihove udruge i koja sa svojim sindromom živi itekako aktivno i uspješno.

“Mi u našoj udruzi imamo jednu predivnu djevojku s Down sindromom i ona je uspješno završila srednju školu, a sada bi nam bilo izuzetno drago kada bismo joj uspjeli pronaći posao, odnosno da i ona postane punopravni član naše zajednice.”

Djevojka je završila školu za kuhara u Gospiću, a njezina ljubav prema kuhanju posebno se ističe: “Kuhanje joj je ljubav, voli peći palačinke, uvijek će rado pomoći i baš voli sve kuhati – što god treba i što god zna. Uvijek je vedra i topla – predivna djevojka.”, dodaje.

“Uz podršku mogu sve – postaju samostalni i odgovorni”

Na pitanje o mogućnostima osoba s Down sindromom, Šikić odgovara vrlo jasno: “U potpunosti mogu sve. Svatko je od nas drugačiji, takve su i osobe s Down sindromom. Ako im date podršku, ako imate razumijevanje, ako pružite ljubav, ako samo vjerujete toj osobi, učinite da se osjeća prihvaćeno, onda ona jako puno može.”

Ipak, naglašava izuzetnu važnost podrške u samom početku: “Uz nečiju podršku i upute sve mogu, i jednom kad se nečemu nauče, potpuno su samostalni.” Dodaje tome i osobnu dimenziju: “Naša djevojka uvijek ima zanimljive komentare, lijepo je pričati s njom, samostalna je i kreće se po gradu. Srećom živimo u manjoj sredini gdje se ljudi poznaju pa smatramo da su djeca sigurnija.”

“Roditelji su često prepušteni sami sebi”

Kao jedan od najvećih problema s kojima se roditelji suočavaju ističe nedostatak informacija. “Najveći su problem informacije. Roditelji najviše saznaju informacije jedni od drugih. Kad idu na obrade u veće gradove, onda međusobno dijele iskustva i tek tada saznaju koja prava mogu ostvariti.” Ističe i emocionalni aspekt koji je jednako važan: “Roditelji su izuzetno osjetljivi na svoju djecu. Kad vide da ih okolina ne prihvaća ili ih ne razumije, onda im je još teže otvoriti se. To vam je dosta osamljen život.” Dodaje kako se situacija ipak mijenja: “Sad kroz projekte imamo grupu podrške i onda kad shvatiš da nisi sam, da drugi imaju iste probleme – bude lakše.”

“Bez stručnjaka nema napretka”

Veliki izazov ne samo kod njih predstavlja i nedostatak stručnog kadra. “Jako nam je bitan broj stručnih ljudi – logopedi, edukatori, fizioterapeuti. Svi su oni ključni da djeca razviju svoje vještine.” Naglašava i važnost kontinuiteta: “Ako se s djecom ne radi kontinuirano, teško je očekivati napredak. Njima treba malo veća i stalna podrška.”

Unatoč svemu, udruga je ostvarila značajan napredak: “Uspjeli smo osigurati mrežu od 25 stručnjaka i zaposliti psihologinju na pola radnog vremena. Organiziramo individualne i grupne radionice, a djeca i mladi to jako vole.”

“Gradimo centar jer više nemamo mjesta”

Zbog sve većeg broja korisnika, prostor udruge postao je premalen. “Prostor nam je već mali i imamo liste čekanja. Zato želimo izgraditi centar SAĆE i nadamo se da ćemo uspjeti prikupiti sredstva.”

U tome veliku ulogu ima i zajednica: “Moram pohvaliti mlade ljude, srednjoškolce koji su pokazali inicijativu za volontiranje i pomoći oko izgradnje centra. Snaga zajednice je velika, samo je trebamo prepoznati.”

“Za svakoga postoji mjesto u društvu”

Za kraj, Šikić šalje snažnu poruku: “Osobe s Down sindromom mogu jako puno doprinijeti, samo uz kvalitetnu podršku i otvoreno srce. Vjerujem da se za svakoga može pronaći mjesto gdje može raditi i biti dio zajednice.”

Iz Udruge Pčelice Gospić poručuju kako su otvoreni za nove članove, ali i volontere koji žele pomoći i biti dio pozitivnih promjena u društvu.

 

---

Foto: Udruga Pčelice privatna arhiva