INTERVJU: OPG Latki – Petorica braće koja snagom zajedništva grade budućnost stočarstva u Lici

Posjetili smo poljoprivredno gospodarstvo u Starom Selu kod Otočca, gdje petorica braće Latki složno rade na obiteljskom imanju. Najmlađi brat Ivica nositelj je obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, dok su stariji Milan i Dragan zaposleni na OPG-u, a pomažu im i Zoran te najstariji Josip, naš sugovornik.

Ova priča dio je velikog istraživanja o stanju poljoprivrede u Ličko- senjskoj županiji, koje možete pročitati na LINKU.

S proizvodnjom mlijeka započeli su njihovi roditelji: “Držali su 4-5 krava u gradu gdje imamo kuću. Onda je ’80. godine tata kupio ovo gospodarstvo, ’98. su napravili štalu i tako smo se počeli širiti.”

OPG je službeno registriran 2003. godine, a danas se primarno bave proizvodnjom mlijeka i teladi. Trenutno imaju 22 krave na mužnji, 11 junica, četiri bika i tri teleta. Osim toga, drže i 30 ovaca, pa tako prodaju i janjce.

Obitelj Latki 2023. godine osvojila je nagradu OPG Zlata vrijedan u kategoriji “Mliječni Oskar”. Mlijeko redovito predaju Dukatu. Cijena mlijeka, kaže Josip, ovisi o kvaliteti, a oni su u samom vrhu s kvalitetom. Cijena trenutačno iznosi 48 euro centa po litri, ali realna zarada sve je manja zbog sve viših troškova proizvodnje. Na njihovoj farmi dnevno se proizvede oko 300 litara mlijeka, a prosječna proizvodnja po kravi trenutačno iznosi oko 15 litara.

“Država bi mogla utjecati na cijenu, ali ne utječe”, kaže Josip te upozorava na zabrinjavajući trend pada broja proizvođača mlijeka: “Ovdje u okolici možda ima još pet gospodarstava, znači to vam je na nekih 40-50 kvadratnih kilometara koji se bave proizvodnjom mlijeka.”

Proizvodnja mlijeka – najteža grana poljoprivrede

Mladi ljudi, kaže Josip, gotovo uopće ne pokazuju interes za proizvodnju mlijeka.

“Mislim da je proizvodnja mlijeka najteža grana poljoprivrede. Jedan kiks u čistoći, hranidbi, bilo čemu – ne možeš se tri mjeseca vratiti na staro. Ovako je cijena mlijeka takva kakva je, a ako padne kvaliteta, odmah ti smanje otkupnu cijenu, a ne smanjuju malo.”

Osim niske otkupne cijene, jedan od glavnih razloga zašto se mladi sve rjeđe odlučuju za mliječno govedarstvo jest i zahtjevnost samog posla, koji traži gotovo potpunu svakodnevnu posvećenost.

“Mi ovdje imamo dobre uvjete, nemamo toliko posla s tim kravama – ujutro mužnja i one su cijeli dan vani. Ali ljudi koji drže krave na jaslama… Ako želiš da ti je blago čisto, da je higijena na nekom nivou, ti si cijeli dan praktički angažiran. Tako da i oni koji su bili donekle optimisti, i oni su to ugasili.”

Josip primjećuje kako mnogi radije biraju sigurniji i vremenski ograničen posao: “Ja znam da te plaće nisu bogznašto, ali kad odradiš svojih osam sati, dođeš kući pa legneš. Ne kažem ja da i mi ne možemo odmoriti, ali moraš uvijek biti tu – kad se krava teli, ako je neki problem, ako oboli…”

Cjelodnevni posao

Radni dan na farmi obitelji Latki počinje ranom zorom: “Ustajanje u šest, od sedam do devet je mužnja, hranidba, čišćenje. Kad se pomuze, krave se istjeraju van na pašnjak, sve se opere i čeka se popodne. U međuvremenu, sada preko ljeta imamo košnju, proizvodimo žito i kukuruz, uglavnom sve za svoje potrebe. Ne prodajemo ništa, sve one pojedu.”

Braća Latki obrađuju ukupno oko 40 hektara zemlje – deset u svom vlasništvu, oko 18 hektara u višegodišnjem zakupu, dok ostatak pokrivaju jednogodišnjim ugovorima.

“Sve ovo što je na godinu dana – ne možeš tu ništa planirati ni bolje organizirati neku proizvodnju. To se uglavnom koristi za košnju, jer pokosiš ono što imaš. A ovo što imamo svoje i u višegodišnjem zakupu – tu sijemo i djetelinu, imamo po četiri-pet otkosa godišnje. Ovako imaš jedan otkos trave i to je to.”

“Da se ne slažemo, od ovoga ne bi ništa bilo”

Za razliku od mnogih drugih OPG-ova, Latkiji nemaju problema s radnom snagom. Petorica braće posao dijele složno i organizirano. “Dosta smo dobro pokriveni s mehanizacijom i uglavnom se dogovorimo što će tko.”

Na pitanje kako je raditi s četvoricom braće, Josip odgovara: “Da se ne slažemo, od ovoga ne bi ništa bilo. Bez problema funkcioniramo.”

Ipak, svjestan je da bi eventualna potreba za vanjskom radnom snagom bila izazov: “Kad bi se desila situacija da bismo možda morali tražiti, mislim da bi to bio veliki problem.”

“Najskuplja voda u državi”

Na pitanje kako se nose s vremenskim ekstremima poput velikih vrućina, Josip objašnjava da su krave većinu dana na otvorenom: “Imaju hladovine, vidjeli ste tamo. One same sebi nađu. Jedino moramo voditi računa da uvijek imaju pitku vodu i ne smije se dogoditi da je nema.”

No upravo voda predstavlja jedan od značajnijih troškova na gospodarstvu jer obitelj Latki koristi isključivo vodu iz vodovoda: “Mi u području grada Otočca plaćamo najskuplju vodu u državi. Čak i preko 4 eura po kubiku.”

Dnevno potroše oko 3 do 3,5 kubika vode za pranje i ostale potrebe, a mjesečni račun za vodu doseže i do 400 eura.

“Samo da Bog da zdravlje”

Veliku pomoć u modernizaciji gospodarstva donijela im je mjera iz Programa ruralnog razvoja za mlade poljoprivrednike, kroz koju su dobili 50.000 eura bespovratnih sredstava.

“Kupili smo traktor, plaćen je 31.000 eura. Nije nov, ali zadovoljni smo. Uzeli smo i cisternu, sjetvospremač i balirku za velike rolo bale, platili smo i konzultanta koji nam je odrađivao papire.”

Obitelj Latki razmišlja o daljnjem proširenju gospodarstva i proizvodnje. U planu je i prenamjena postojećeg objekta u gradu, gdje trenutačno drže četiri krave, u mini siranu: “Trenutno nemamo vlastitih sredstava da bismo to sve izrealizirali, ali… Samo da Bog da zdravlje.”

“Sustav poticaja je krivo postavljen”

Na pitanje kako potaknuti i zadržati mlade u poljoprivredi, Josip Latki iskreno priznaje da ne zna što bi se konkretno moglo napraviti.

“Po mom osobnom mišljenju, svi ti poticaji – sve je to krivo postavljeno. I to što mi uzimamo na jednogodišnji zakup, ili nam ljudi daju – svejedno – kako god se uzme, sve to ljudi uzimaju poticaje sebi, a mi im odrađujemo. Znači, oni praktički ništa ne rade. I svi ovi koji imaju te krave, sustav krava-tele, to isto, po mom mišljenju – jako se malo vodi briga o tim životinjama. U biti potičemo nešto što nema na kraju rezultata.”

“Ne sad da ja sebe nešto dižem, ili naše gospodarstvo, ali na kraju imaš prodano to mlijeko, prodano tele koje smo mi prikazali, jer kao za obrt vodimo papire. Tako da ja ne znam da li oni prikazuju to, ili samo žive od poticaja. Ali koliko čujem sad, koliko je to istina, da oni samo žive od poticaja. A u biti kad pogledaš, bolje je i tako nego raditi svakodnevno i voditi brigu o tim životinjama.”

Obitelj Latki uglavnom uzgaja krave pasmine simentalac, a imaju i nekoliko holsteina. “To su preko 40 godina kod nas krave. U 99 % slučajeva su one odgojene na našem gospodarstvu. Nemamo kupljene, ostavljamo svoj podmladak.”

“Bolje raditi na svom gospodarstvu nego ići raditi negdje za minimalac”

Bez obzira na sve teškoće koje prate posao u mljekarstvu, Josip priznaje da ništa ne bi mijenjao i da bi ponovno izabrao isti put. Mladima koji razmišljaju o povratku na selo savjetuje da se ne boje i da krenu, jer samo upornim radom mogu nešto postići.

“Ovdje je prije 20 godina bila livada, a danas je farma. Mišljenja sam da je bolje raditi na svom gospodarstvu nego ići raditi negdje za minimalac.”

Na pitanje je li ikada pokušavao udruživati se s drugim OPG-ovima te bi li to mogao biti uspješan model, Josip je odgovorio: “Razmišljao jesam o tome. Ali na kraju sam odustao. Naš mentalitet je takav kakav je. I mislim da tu nema pomoći.”

Pogledajte galeriju s imanja OPG Latki:

 

---

Foto: Lika Club / Josip Durdov